in

LIVE STREAM Dino Rađa: Kad krenu usporedbe LeBron i Jordan, meni se povraća

DINO RAĐA, legenda hrvatske košarke, predsjednik Stručnog savjeta i glavni operativac HKS-a od 17:30 gostuje u Indexovom studiju.

Svoja pitanja za današnjeg gosta možete ostaviti na objavi na Facebooku Index Sporta

O koroni:

“Dobro podnosim vrijeme koronavirusa. Navikao sam slušati struku i pazim se pa nemam problema. Ne bojim se korone zbog sebe, ali se bojim za neke ljude oko mene. Najviše bih volio sada otići na koncert neki, AC/DC bih volio bez razmišljanja, ali takvo je vrijeme i moramo se prilagoditi.”

O hrvatskoj košarci:

“Situacija nije dobra. Svi smo toga svjesni. Rezultati bi trebali doći kasnije, ali ono čime se mi sada bavimo je ono što se pogrešno radilo zadnjih 15 godina. Mnogi krivo gledaju na Savez. Savez se bavi svim klubovima i svim ligama. Ja mogu garantirati samo jednu stvar, a to je da nema maminih i tatinih sinova kad je u pitanju izbor igrača u reprezentacijama. Nitko od nas nije savršen i uvijek će biti problema, ali ja mogu garantirati da nema privilegija ni prijateljstava. Isključivo na temelju toga se donose odluke.”

O strancima u hrvatskoj košarci:

“To je moje mišljenje, što ne znači da je to pravo mišljenje i da je to odluka Saveza. Ja sam protiv stranaca, a u Savezu su se složili sa mnom. Klubovi su ionako isprostituirani sa strancima, tu ima baš svega. Mislim da bi reprezentacija trebala biti drugačija, ona mora biti svetinja. Za nju mora igrati onaj tko se naježi kad svira himna i ne pita je li bolestan, ovakav ili onakav. Ja u tome ne bih htio sudjelovati.”

O Hezonji:

“Meni je žao Hezonje, on je izuzetan talent. Jako mi je krivo što ne igra za reprezentaciju i on se s time mora nositi. Nije ostvario svoj potencijal. Ne da mi se više s njim komunicirati jer se ne javlja. Barcelona 92. je moja najdraža medalja, a tu je i München. Ne znam kako bih to odvojio, to su stvari koje uvijek ističem, pobjeda protiv Rusa u Barceloni je nešto najemotivnije što sam doživio.”

O finalu s Dream Teamom

“Svi pričaju o finalu s Dream Teamom, ali to je za nas bila nagrada za životno djelo. Mi smo morali napraviti svjetsko čudo da bi ih dobili, ali utakmica s Rusima u polufinalu je posebno. To je bilo biti ili ne biti, ljudi nisu znali tko smo, vani nisu znali da mi postojimo i da se kod nas ratuje i da padaju bombe. Na kraju smo gubili šest razlike, a onda smo okrenuli na famozni način. Emocija koja je nakon te utakmice bila među nama, to je nezamislivo.”

O srpskoj košarci:

“Kod njih je košarku uvijek vodila struka i u tome je glavna razlika. Duda Ivković, Božo Maljković, Obradović i slični su uvijek bili glavni i to je ključno za razliku od nas.”

O problemu playmakera:

“Da, postoji problem playmakera, ali nemamo profesora Baltazara da ga izmisli. Ali ok, nemamo i dobro, idemo izmislit onda igru bez playmakera. Kako je Chicago igrao bez playmakera godinama? Može se.”

O brisanju murala Jugoplastici:

“To je van pameti. Van pameti je da se pokuša obrisat najsjajniji dio povijesti grada Splita. Split je okrenut Hajduku, ali Jugosplastika je Splitu donijela najveći nivo što se tiče sporta u Gradu. Nejasno mi je to.”

O sportu u Splitu:

“Danas se malo više okrećemo instant rješenjima, a ne dugoročnom planiranom radu. Hajduk gledam isključivo kao navijač, niti poznajem nogomet niti ga razumijem, ali mislim da lutanje s gomilom stranaca ne vodi nigdje. Mislim da bi publika manje prigovarala da igra deset juniora i da su peti pa da se čeka rezultat nego ovako. Kod nas se ne radi planski, nego se dovodi ljude sa strane pa tko uspije, uspije.”

O pritisku u Hajduku:

“Svaka medalja ima dvije strane. Svima je drago kad je publika uz njega i kad protivniku napravi da dolazi na vrući teren, ali treba znati igrati i pred tom publikom kada se okrene protiv tebe. Ja sam atipičan navijač Hajduka, volim ga i kad gubi i kad dobiva. Za mene je Hajduk inžinjer Duje, Pegula i Meštar koji viče da mogu krepat svi cari i kraljevi, ali Hajduk će ostat.”

O Kukoču i Draženu:

“Ako maknem na stranu emociju i gledam samo ono što vidim na terenu, Dražen je kao vođe bio bolji. Bio je vokalan, bio je izuzetan igrač, znao je vikati na nas u svlačionici, vukao nas je raditi. Toni je više bio bio vođa u tišini. On je radio stvari i ljudi su ga slijedili jer je bio toliko dobar. Dražen je bio krvoločniji napadač, a Toni je bio više za ekipu, ali ti je mogao strpat 30 koševa bez problema. Toni je bio bolji obrambeni igrač, više ga je bilo u skoku, prvo je gledao asistenciju pa tek onda sebe, a Dražen je ipak prvo gledao sebe. Mislim da je Toni bio za nijansu kompletniji košarkaš i njemu bi dao da čuva najboljeg igrača. Dražen takve zadatke nikad nije dobivao, ali sve ovisi o tome kakvu momčad imaš i što ti treba. Da sam ja trener i da biram između njih dvojice odlučio bih se za Tonija.”

O tome tko bi pobijedio u jedan na jedan:

“Mislim da bi Toni dobio da igraju jedan na jedan. On je duži i brz, mogao bi spriječiti prodor.”

O NBA-u:

“Ne sviđa mi se NBA. Pratim ga, ali nije to to. Pretvorio se u All-Star game. Sve je u brojkama, ljudi zagrađuju protivnike da bi neki pumpali brojke. Mediji rade zvijezde ni iz čega. Košarka koja se nekad igrala s Detroirom i Knicksima, to je bila prava košarka, ovo danas je napucavanje tricama. Prije 20 godina kad si htio zakucati morao si napraviti nešto posebno. Radije gledam Euroligu, utakmicu Maccabija i CSKA nego finale NBA-a Miami i Lakersi. Nisam gledao niti jednu utakmicu. Gledao sam Boston jer sam emotivno vezan.

O LeBronu i Jordanu

“Kad krenu usporedbe LeBron i Jordan, meni se povraća. Sin me uvjerava da je LeBron bolji, ali za mene to nije rasprava. Da je igrao prije 20 godina, LeBron ne bi mogao ni pola ovoga. Danas kad LeBron uđe u reket svi mu se miču, a Jordana su tukli kao nikog i svejedno je dominirao.”

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?