in

U intervjuu 1981. Mira Furlan otkrila kako je dobila ulogu Kate u Velom mistu

GLUMICA Mira Furlan preminula je jučer u 66. godini, a mnogi se od nje opraštaju na društvenim mrežama. U suradnji s YugoPapirom donosimo intervju s njom iz 1981. godine, nakon što je dobila ulogu Kate u Velom mistu.

Veljača 1981: Kada rođeni Splićanin za nekoga kaže da je pogođen lik njegovog sugrađanina – kako to kažu za Miru Furlan ili televizijsku Kate u Velom mistu, onda tu dileme nema – uloga je dobro odigrana.

Ali, dodajmo, Mira Furlan je rođena Zagrepčanka, dvadesetpetogodišnja glumica koja je, za naše prilike, meteorskom brzinom došla u prvi plan. Četiri velike i značajne uloge, od Dubrovačkih igara, televizije do Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, potvrdile su izuzetan talenat, ali ne začuđuje i pitanje koje smo prvo postavili Miri Furlan – zašto je baš ona dobila te uloge:

– Kad kod nas neko dobije neku značajniju ulogu odmah se pita zašto, kako? Kao da je to nešto čudno. Čini mi se da se sve kod nas događa stihijski, da u svemu odlučuje slučaj. Pravo vrednovanje rada je gotovo u drugom planu, pa se dobivanje neke važne uloge povezuje sa svim drugim osim s onim što bi bilo najlogičnije.

• Ipak, imali ste i sreću.

– U svakom slučaju – da. To je bila i sreća. Međutim, režiseri su pratili moj rad još dok sam bila na Akademiji. Vidjeli su neke predstave koje smo tamo davali. Tako su slijedili pozivi. Prvi je za mene bio i najdraži, jer sam dobila ulogu Glorije u istoimenoj drami Ranka Marinkovića, koja je izvedena na prošlogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama.

• Kako je došlo do televizijske Kate u Velom mistu?

– Jednog dana me je pozvao režiser Marušić i dao mi tekst, rekavši mi da ga naučim i da dođem za dva-tri dana. Prvi problem mi je bio jezik, a u savlađivanju dijalekta mnogo mi je pomogla glumica Etta Bartolazzi. Tako sam dobila ulogu.

• Bio je to i prvi susret s tv serijom, načinom snimanja i ostalim?

– Prvo da vam kažem, divim se glumcima koji mogu donijeti natprosječnu ulogu u jednoj tv seriji. To je zaista teško, jer se čas snima osmi nastavak, čas drugi, čas neka scena iz petog… Tako je bilo i u Velom mistu, samo što je uživanje raditi s Marušićem, budući da on cijelu stvar ima u rukama i glumcu uvijek kaže kako treba donijeti ulogu.

• Velo misto vam je sigurno donijelo i popularnost?

– O tome za sada ne razmišljam. Veseli me svaka uloga, veseli me svaka glumačka “transformacija”, pa me tako veselila i Kate. Možda me i malo opterećuje, ali ne u nekom lošem smislu, to što me sada znaju i na ulici, ili u trgovini zovu Kate. Uvijek se sjetim naših velikih glumaca, kao što su Božidar Boban, Nada Subotić i drugi, koji ne nastupaju u tim popularnim tv serijama i koje ljudi, praktično na ulici ne prepoznaju, a tako su veliki glumci!

• Poslije Glorije i Kate, došla je na red i uloga u Zlatnom mladiću Augusta Cesarca, a u pripremi je i uloga u Dundu Maroju. Koja vam je najdraža i najbliža vašoj ličnosti?

– Za mene to je Glorija. Mislim da mi je ona nekako najbliža.

• Dundo Maroje nalaže ponovo “promjenu jezika”, ponašanje na sceni, jednu sasvim novu ulogu. Imate mnogo poznatih prethodnica. Opterećuje li vas to?

– Ne, o tome uopće ne razmišljam. Počinjem pripremati ulogu, radim na njoj, veseli me i ne mislim tko je sve prije mene nastupao u toj ulozi.

• Kao mlada glumica imali ste dosta sreće. Mora da ste zadovoljni kulturnom klimom koja vam je to i omogućila?

– Nisam. Upravo zbog toga što je sve stihijski. Takav nam je poziv da ne znamo što će biti sutra. Sada sam u angažmanu u HNK, ali sam za to da se glumci okupljaju po predstavama. Kada je neka predstava gotova, raspusti se ekipa ili ona odlučuje hoće li se raditi nešto novo.

• A kulturna klima?

– Vjerujem da dijelim mišljenje mnogih mladih glumaca i glumica kada kažem da smo još jako zatvoreni, jako opterećeni nekim regulama. Ako se neka glumica skine gola, odmah će svi pokazati na nju. To su opterećenja, moramo se više otvarati, više prihvaćati i sve moguće eksperimente.

• Koje, na primjer?

– Evo, vidite, uz glumu bavim se i pjevanjem. To je onako, amaterski, a pjevam nešto između rocka i bluesa. Nedavno sam s grupom muzičara imala nekoliko koncerata i to je bio jedan novi doživljaj, nezamisliv za kazalište. Nije postojala barijera između izvođača i publike, svi su sudjelovali. Mislim da bi tako nešto trebalo i kazalištu.        

Razgovarao: J. Kerbler (TV novosti, 1981.)

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?