in

Hrvati hitno moraju promijeniti kolektivnu svijest prema sportu

NA Indexu pratite stručne komentare legendi hrvatskog rukometa o Europskom prvenstvu za rukometašice u Danskoj. Proslavljena bivša hrvatska reprezentativka Maida Arslanagić za Index je komentirala poraz Hrvatske od Francuske (19:30) u polufinalu.

Poraz je visok, ali nema razočaranja. Francuska je jednostavno bolja reprezentacija, jača, moćnija, snažnija. Gotovo sve njihove igračice imaju bezbroj ovakvih utakmica, a nama je ovo prvo polufinale u povijesti. Lacrabere sama je odigrala dva olimpijska ciklusa i ima nekoliko medalja. Vidjela se razlika u iskustvu. Francuskinjama je polufinale rutina, nama je ovo senzacija. Cure su u prvom poluvremenu bile u grču, ali nema im se što zamjeriti. Kako god završi ovaj turnir, osvojimo li medalju ili ne, napravili smo fantastičnu stvar i trebamo biti ponosni.

Francuska nas je taktički nadigrala, a njihovo iskustvo se ne može mjeriti s našim

Sretna sam što se nakon lošeg prvog poluvremena cure nisu predale, što se nisu raspale. Ne bih rekla da su Francuskinje smanjile gas, nego smo mi počele igrati onako kako smo trebale od početka. Njihov izbornik je u drugom poluvremenu, kad smo se pokušale približiti, zvao minutu odmora i bio je vidljivo ljut. Znači, nije im bilo svejedno. Problem s prvim poluvremenom je bio taj da su nas taktički nadigrali, a tu je ključ to iskustvo tako jakih utakmica. 

Igrali smo točno onako kako su Francuzi željeli da igramo

Francuski muški i ženski rukomet ima sličan stil. Brutalna obrana, koja dere protivnika, a onda iz tranzicije puno lakih golova, Znali su kako ćemo igrati, bili su spremni na to i natjerali su nas u zamku. Igrali smo točno onako kako su Francuzi željeli da igramo. Izlazile su duboko na Ćamilu i tjerale su nas u sredinu, gdje su najjače u obrani. Na to nismo imali rješenja. Nismo ih znali raširiti, premalo je lopti bilo na krilima, a i promašili smo dosta zicera. Jednostavno, preveliko iskustvo Francuske i taktička zrelost odlučili su utakmicu.

Francuska je u vrhu svjetskog ženskog rukometa godinama, još od 2003. kad su u Hrvatskoj uzele svjetsko zlato. Nakon te titule popularnost ženskog rukometa puno je porasla u Francuskoj i rekla bih da su se u tom segmentu jako približili Danskoj. Imaju možda i najjaču ligu na svijetu, čak 24 igračice iz francuske lige su nastupile na ovom Euru, a njih 14 je prošlo u drugi krug. Zato se ne treba čuditi što su protiv nas pokazale moć.

Iskoristimo sad ovo, nemojmo pustiti da ova priča propadne

Curama svaka čast, biti među četiri u Europi u ovakvoj konkurenciji je čudesan rezultat i voljela bih da svi mi koji dolazimo iz rukometa, bivši igrači, treneri, iskoristimo ovih pet minuta slave da nešto napravimo po popularizaciji ženskog rukometa. Šteta bi bilo da ova priča propadne. Ne zavaravam se i realna sam, ne očekujem da ćemo preko noći imati pune tribine, ali očekujem da će sad puno djevojčica zavoljeti rukomet i početi ga trenirati. Također, bilo bi dobro da se i što više sponzora uključi. Kod nas i muški i ženski rukomet ovise u gradskim blagajnama i milosti gradskih moćnika. Za usporedbu, u Danskoj i Francuskoj, gdje sam igrala, klubovi imaju na desetine malih sponzora koji održavaju stabilnost klubova. Kad znaš da ne ovisiš o nečijoj milosti, onda je puno lakše trenirati, igrati i biti uspješan. 

Teško možemo preko noći promijeniti kulturu praćenja sporta 

Također, kod nas je kultura praćenja sporta na jako niskim granama. Skeptična sam da se to može preko noći promijeniti. U Danskoj se rukometne utakmice znaju igrati vikendima u 11 ujutro. Znate li zašto? Da roditelji, pa čak i bake i djedovi, djecu vode na sport. Da zavole sport. Kod nas Zagreb igra Ligu prvaka, ulaznice se dijele, a na tribinama nema nikoga. 

Problem u Hrvatskoj sa sportom je puno dublji nego što mislimo. Prema nekim analizama smo na dnu bavljenja tjelesnim aktivnostima, u školi imamo jako malo sati tjelesnog odgoja, a roditelji umjesto da djecu vode na sport, odvode ih u šoping-centre. Dok god ne promijenimo kolektivnu svijest prema sportu, rezultati poput ovog bit će sve rjeđi i bit će iznimke.

Zato ovo polufinale još više moramo respektirati.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?