in

Ne zna driblati i stalno pogrešno dodaje, ali bez njega United ne bi bio prvi

NITKO ne troši više lopti nego on, rijetki driblaju manje od njega i nikoga ne driblaju više nego njega. Ali Manchester United ne bi bio prvi na tablici Premiershipa bez golova, asistencija i genijalnosti Bruna Fernandesa. Portugalac je igrač kakvih dugo nije bilo i kojeg je nemoguće kopirati.

Svijetu nogometa odavno nedostaje duh Manuela Rui Coste, Roberta Baggija, Zinedinea Zidanea, Francesca Tottija, svih “desetki” koje su igrale protiv pravila, a opet bile vrhunski igrači. Bruno Fernandes vraća taj duh i budi vjeru u navijačima Manchester Uniteda da opet mogu biti prvaci.

Puno griješi, ali vrijedi ga čekati

Kazati za nekog igrača da igra protiv pravila obično zvuči kao otrcana fraza, ali kod Bruna i svih spomenutih legendi to je najbolji opis svega što su radili na nogometnom terenu. Nisu se isticali fizičkim osobinama, nisu se opterećivali količinom uspješnih driblinga ili točnih pasova, ali svi su imali svoje trenutke genijalnosti kada bi riješili utakmice ili zadovoljili navijača koji je došao vidjeti kreativan potez, a ne samo taktičko nadmudrivanje i slijepo slijeđenje pravila.

Svi oni su mogli ponekad izgledati kao igrač manje u defenzivi, mogli su prodati i potrošiti desetke lopti, ali jednim potezom napravili bi razliku i opravdali kikseve. Jednom odlukom, bilo kirurški preciznim pasom, neočekivanom kretnjom ili fantastičnim golom, oni bi dokazali da ih je vrijedilo čekati. 

Prema statistici Sofascorea, Bruno Fernandes je u ovoj sezoni Premiershipa čak 350 puta izgubio posjed lopte i po tome je drugi najgori igrač prvenstva. Imao je 225 netočnih dodavanja, što ga također svrstava na drugo mjesto najgorih igrača najjače engleske lige. Uspio je samo osam puta predriblati protivnika, čak 133 igrača učinila su to češće. Ove brojke zaokružio je podatkom da su ga protivnici 35 puta predriblali, prema čemu je prvi na toj neslavnoj listi.

Kada se pogledaju ove brojke, lako se može zaključiti da se radi o igraču koji svojom buntovnošću i nezainteresiranošću izluđuje trenera i suigrače, a zapravo je najbolji igrač Manchester Uniteda i jedan od najboljih u Premiershipu.

Njegov negativan učinak je druga strana medalje i posljedica svega dobrog što Portugalac radi, a on je s 11 golova i sedam asistencija treći najbolji strijelac i asistent Premiershipa. Na trećem mjestu je i po količini kreiranih velikih šansi (10) i prosječnom broju ključnih dodavanja po utakmici (3.1).

Sve brojke koje djeluju katastrofalno samo govore o njegovom stilu igre i objašnjavaju zašto je takve igrače nemoguće kopirati. Nijednog igrača trener neće uputiti da dozvoli suparniku da ga predribla ni da pogrešno dodaje, ali će mu prijeći preko svega toga ako ga igrač uvjeri da je vrijedan strpljenja. Fernandes je sve u Unitedu uvjerio da mu moraju zažmiriti na pogreške jer bez njega bi navijači morali žmiriti na loše rezultate.

United je druga momčad otkako je on došao

United je u eri Olea Gunnara Solskjaera do dolaska Fernandesa odigrao 45 utakmica i u njima je po utakmici osvajao 1.68 bodova. S Fernandesom je u 31 utakmici prosječno bilježio 2.19 bodova po susretu. Prije Portugalca United je pod Solskjaerom prosječno postizao 1.6 golova, a s njim zabija 2.06 puta po utakmici. 

Po ostalim statističkim podacima nije vidljiva velika razlika, ali za United je najvažnije da su pozitivne promjene stigle tamo gdje je presudno, odnosno među brojke koje direktno utječu na stanje na tablici.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Ovdje je nezaobilazno istaknuti jedan fascinantan podatak, a to je da United u prošloj sezoni nije imao nijedan ligaški poraz otkako je Fernandes 29. siječnja 2020. godine stigao na Old Trafford. Nastupio je u svih 14 Unitedovih ligaških utakmica kao starter te je postigao osam golova i podijelio sedam asistencija, a klub je ostvario devet pobjeda i pet remija.

Tamo gdje je stao prošle, Fernandes je nastavio ove sezone, a te brojke smo već naveli. 

Kod njega nije zanimljivo samo to što na terenu spajanjem dvije krajnosti svojoj momčadi donosi sjajne rezultate, već i njegov nogometni put do pozornice Old Trafforda. Uostalom, taj put ga je i oblikovao da postane ovakav igrač.

Odrastao je u mjestu Maia blizu Porta, a nogomet je učio na ulici igrajući sa šest godina starijim bratom Ricardom. Ni tada ga nisu krasile fizičke osobine pa se morao oslanjati na kreativnost, baš kao što čini i danas.

“Svi smo bili stariji od njega, ali nikada se nije plašio. Prolazio bi pored igrača kao da nema nikoga. Takav je i danas – ničeg se ne boji”, kazao je svojedobno njegov brat Ricardo za Diario de Noticias.

Na hladnjak je lijepio listiće kako bi naučio talijanski

Kao sedmogodišnjak je počeo trenirati za Infestu i brzo je privukao pažnju Porta i Boaviste. Odlučio se za Boavistu jer mu je omogućila prijevoz na trening i natrag kući, što je bilo važno jer ga roditelji nisu mogli voziti.

U Boavisti je boravio sve do 17. godine kada se odlučio za pomalo čudan potez. Otišao je u Italiju, u Novaru, koja je bila u sredini Serie B. Ključnu ulogu u transferu odigrao je tadašnji sportski direktor talijanskog kluba Cristiano Giaretta.

Grafika: Sofascore za IndexSport

“Njegov menadžer mi je rekao da vrijedi pogledati tog mladog igrača u Boavisti. Otišao sam tamo. Impresionirao me svojom tehnikom. Bio je vrlo dobar u situacijama jedan na jedan. Njegove odluke bile su sjajne. Jedino su me brinule njegove fizičke predispozicije. Nije ni danas posebno krupan, ali tada je bio vrlo, vrlo lagan. Ali pokazao je više karaktera nego njegovi vršnjaci. Imao je karakter na lopti, uvijek ju je tražio. Sve je teklo preko njega”, kazao je Giaretta za The Athletic.

Giaretta se vratio u Novaru i predsjedniku kluba poručio da je pronašao “malog Ruija Costu”. S njim ga je usporedio prije osam godina, a i danas isto misli. Predsjednik ga je poslušao i doveo Fernandesa za samo 40 tisuća eura.

Privikavanje na život u Italiji nije bilo lagano, ali imao je veliku podršku obitelji iz Portugala, a možda najvažniju ulogu odigrala je njegova današnja supruga, a tadašnja djevojka Ana, koja mu se pridružila u Italiji. S njom se lakše prilagodio novom okruženju.

Pobjednički karakter koji je pokazivao na terenu prenio je i izvan terena pa je u kući na skoro sve predmete i kućanske aparate lijepio listiće s talijanskim nazivima. Tako je učio novi jezik. 

“Papirići su bili posvuda. ‘Tavolo’ je pisalo na stolu, ‘sedia’ na stolici, ‘frigo’ na frižideru… To je bilo vrlo pametno. Nakon mjesec dana mogao je govoriti talijanski. Njegov stav je bio nevjerojatan. Iako je imao samo 17 godina, bio je snažan karakter”, kazao je Giaretta.

Trebala mu je samo godina dana da privuče pažnju klubova iz Serie A. To je također bio izvanredan pothvat jer su ga u Novari najprije planirali koristiti u juniorskoj momčadi, ali su shvatili da je toliko dobar da mora igrati s prvom ekipom. Tako je za samo godinu dana prošao put od igrača koji treba igrati za juniore do igrača kojeg je u kolovozu 2013. godine Udinese platio 2.5 milijuna eura.

U Udineseu ga je učio legendarni napadač koji je tada u njemu vidio sav potencijal

Giaretti je ostao u sjećanju kao najinteligentniji nogometaš kojeg je sreo tijekom 15-godišnje karijere kao sportski direktor, a na terenu ga je posebno impresionirao u utakmici protiv tadašnjeg lidera Serie B Empolija. Zbog odličnih igara lokalni mediji su ga prozvali “Maradona iz Novare”.

Odlazak u Udinese možda je najvažniji korak u njegovom razvoju jer je imao veliku minutažu u utakmicama, dok je na treninzima puno naučio radeći individualno s trenerima i s legendom kluba Antoniom Di Nataleom.

Grafika: Sofascore za IndexSport

“Uvijek sam radio na kretnjama u dubinu, na ulascima u prostor, a u Udinama su mi pomogli tehnički treneri. Bio sam sretan što sam radio s Di Nataleom koji je uz Fabija Quagliarellu igrač s najjačim šutem. Di Natale mi je mnogo pomogao, čak i da naučim proučavati protivničkog golmana”, opisao je Fernandes.

Di Natale je bio sjajan napadač. Za Udinese je odigrao skoro 400 utakmica i postigao blizu 200 pogodaka, dok je za Italiju odigrao 42 utakmice i 11 puta bio strijelac. On je u Fernandesu vidio nevjerojatan potencijal i vrlo brzo je primijetio da Bruno može biti puno opasniji, više zabijati i asistirati.

“Bruno Fernandes me nervira. On je mlad, ali je sposobniji od bilo koga od nas. Ima nevjerojatnu nogu, ali nekada bude neprimjetan na utakmicama”, kazao je Di Natale.

Fernandes je nakon Udinesea otišao u Sampdoriju 2016. godine, ali ni tamo nije pokazao ono što je Di Natale vidio u njemu. Potom je otišao u Sporting Lisabon godinu dana kasnije i tada je krenula sasvim nova priča.

Već u prvoj sezoni postigao je 16 golova i podijelio 20 asistencija u svim natjecanjima, a onda je u drugoj briljirao s 32 gola i 18 asistencija. Privukao je pažnju najvećih klubova i na ljeto 2019. godine bio je jako blizu odlaska u Tottenham koji se i njemu svidio.

“Tottenham je bio klub koji je ispunjavao sve moje uvjete”, kazao je Fernandes za Record.

Do transfera nije došlo pa se u priču ozbiljno uključio Manchester United koji ga je uspio dovesti prošle godine. Sve što je učio na terenu i izvan njega odmah je primijenio na Old Traffordu. Nevjerojatno je kako se brzo uklopio u novu sredinu i koliko mu je malo trebalo da svojim karakterom pridonese napretku cijele momčadi.

Njegov životni put može poslužiti kao uzor svim mladim nogometašima. Jednako se trudio učiti strane jezike i prilagođavati se novoj sredini kao što se trudio pokazivati na terenu što sve zna. U svemu tome bio je neustrašiv i znao je svoj cilj. Zato je danas igrač o kojem ovisi klub poput Manchester Uniteda.