in

Otišao je čovjek koji je Modriću predvidio da će igrati u Realu

OD POSLJEDICA koronavirusa preminuo je Miodrag Paunović, legendarni trener iz zadarske škole nogometa kroz koju su prošli Šime Vrsaljko, Dominik Livaković, Danijel Subašić i Luka Modrić, igrači koji su prije dvije godine postali doprvaci svijeta. 

Mićo Paunović, bivši igrač Zadra, OFK Beograda i Napretka, bio je jedna od ključnih osoba u razvoju Luke Modrića koji ga je često isticao kao trenera i čovjeka od ogromnog značaja za svoju karijeru.

Paunović je bio jedan od glavnih oslonaca Luki nakon najveće tragedije

Rano djetinjstvo Modrić je proveo na padinama Velebita kao bezbrižan dječak koji je čuvao koze i napikavao loptu. Život mu se promijenio preko noći 1991. godine kada su srpske paravojne postrojbe i JNA počele sa žestokim napadima na to područje. 
Okolica Obrovca i zaselak Modrići samo su neka od stratišta koja su pretrpjela najstrašnije zločine. U jednom od njih je ubijen i Luka Modrić, djed istoimenog dječaka koji će postati najbolji nogometaš svijeta.

Obitelj Modrić pobjegla je u Zadar i smjestila se u izbjeglički hotel Kolovare. Kasnije su se skrasili u hotelu Iž, u 17 kvadrata. Luka je bio hiperaktivno dijete koje se nije odvajalo od nogometne lopte. Odveli su ga u nogometnu školu NK Zadra. Paunović mu je bio jedan od prvih trenera, ali i važna životna figura. U traumatičnom vremenu stradavanja i svakodnevnog granatiranja te nakon gubitka djeda s kojim je bio vrlo vezan, Luka je u treneru Paunoviću pronašao podršku i izvan terena. 

Odmah je snimio što Modrić može. Trenirao je unatoč granatama 

“Odmah se vidjelo da ima nešto što drugi nemaju. Imao sam 200 ili 300 djece pod svojim vodstvom, ali on je odskakao u odnosu na sve. Kakav je lažnjak i fintu imao, to nikad nisam vidio za igrača tih godina“, rekao je Paunović u emisiji na Radio Zadru.

“Ne bi htio da ispadne onako po dalmatinski ‘a ća san vam reka’, ali već tada sam rekao da će igrati u Barceloni ili Realu. Nisam siguran u kojem od ta dva, nemojte me držati za riječ, ali vidjelo se koliki je talent. S jedne strane bio je tih i smiren kao dječak, ali istovremeno i omiljen u društvu, spreman za šalu“, opisao je Paunović mladog Modrića. 

Ratne traume Modrić je liječio na  terenu, a Paunović je kazao kako se osim po talentu isticao i po radnim navikama. Oko 400 granata dnevno padalo je na grad, ali Lukina upornost bila je neuništiva. 

“Obožavao je trenirati, nikad mu to nije bio problem. Nisu mu smetale ni granate, stalno je trenirao. Rat je bjesnio, trenirali smo pod granatama. Kad bi krenulo, išli bismo u sklonište i nastavljali kad bi se smirilo. Luka je radom i treningom ostvario sve što je doživio kao igrač”, rekao je Paunović i zaključio:

“Nikad nije izbjegavao teži put i vidjelo se da taj mladić mora uspjeti. Meni je to bilo jasno odmah”

Njegove prognoze su se obistinile, a posebno dirnut bio je bio kada je reprezentacija osvojila srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Tada je rekao: “Vjerujte, Luku Modrića i Danijela Subašića cijeli život doživljavam kao svoju djecu, jer sam praktički s njima bio od jutra do sutra”. Zato će oni Paunovića zauvijek pamtiti kao drugog oca. 

O Lukinoj upornosti u formativnim godinama za Index je nedavno govorio i Slaven Bilić, koji tvrdi kako bi samo rijetki u Modrićevoj situaciji ostali jednako skromni kao na svom početku.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?