in

Zašto je BiH na klupu dovela čovjeka najpoznatijeg po povijesnom debaklu s Dinamom?

TEŠKO je pronaći obrazloženje zašto bi Ivajlo Petev bio pravi izbornik za Bosnu i Hercegovinu u bilo kojem trenutku, a pogotovo u današnjoj situaciji, kad je reprezentacija u smjeni generacije koja je 2014. igrala na SP-u, kad je za njom godina bez ijedne pobjede (šest poraza i dva remija u 2020.) i kad na Fifinoj ljestvici zauzima najlošiju poziciju (51.) još od 2008. godine.

Takvoj reprezentaciji neophodno je trebao trener koji je dokazao da može biti dugoročno rješenje na klupi i kojeg će javnost prihvatiti.

Savez u BiH uradio je sve suprotno i izazvao bijes kod navijača

Nogometni savez BiH je uradio suprotno. Doveo je trenera zbog kojeg navijači prijete bojkotom i čiji su poslovi uglavnom trajali kratko te su skoro u pravilu završavali otkazima.

Peteva još nitko osim ljudi iz Saveza nije javno podržao jer nitko ne vidi logiku u njegovom dolasku, a to otvara razne sumnje.

Jedan od onih koji su zagovarali njegov dolazak je legendarni reprezentativac BiH Zvjezdan Misimović koji je bio zadužen za predlaganje imena kandidata za mjesto izbornika. On je Peteva smatrao dobrim rješenjem jer stranac neće biti opterećen nacionalizmom.

“Razgovarao sam s nekoliko trenera. Mislim da bi nam baš zbog pokušaja nametanja podjela u ovom trenutku odgovarao stranac kojem je potpuno nebitno tko je Bošnjak, Srbin ili Hrvat i to sam napisao u izvještaju – Ivajlo Petev ili Marco Simone”, kazao je Misimović za portal reprezentacija.ba.

Najveću ulogu u dolasku Peteva odigrao je budući predsjednik Nogometnog saveza BiH Vico Zeljković, bivši predsjednik Borca iz Banje Luke kojeg javnost u ovoj zemlji najbolje poznaje po tome što je rođak člana predsjedništva BiH Milorada Dodika.

Samo imenovanje Peteva nije bio jedini veliki problem, nego je cijeli proces prilikom izbora bio užasan. Novog su izbornika birale Stručna komisija, Komisija za izbor izbornika i na kraju Izvršni odbor. U svemu tome bilo je nacionalističkih prepucavanja, promjena statuta po nacionalnom ključu… Ukratko, “bosanski lonac” uvijek ključa, ali ovaj put je zagorio. 

U sličnoj situaciji BiH je 2008. dovela Ćiru, ali Peteva se s njim ne može uspoređivati

U BiH je već bilo sličnih situacija uoči odabira izbornika, vrlo slično je bilo i 2008. godine, kada se čak u znak bojkota Savezu igrala revijalna utakmica legendi bh. nogometa. Ali Savez je tada reagirao dovođenjem Ćire Blaževića i pogodio. Ćiro je postavio temelje reprezentaciji, odveo ju je u dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010. i izazvao ogromnu euforiju kod navijača. 

Međutim, Petev nije Ćiro.

Bugarskom treneru dolazak u sredinu u kojoj ga navijači ne žele nije ništa novo. Njega su navijači Levskog iz Sofije smijenili samo dan nakon što je postavljen za trenera. Znali su da navija za mrskog rivala CSKA, upali na njegovu prvu konferenciju za medije, skinuli mu duksericu i majicu te ga polugolog istjerali iz sale. Idućeg dana podnio je ostavku.

U BiH neće doživjeti takvu dramu, ali društvene mreže pune su oštrih kritika i najava bojkota reprezentacije.

Nije teško zaključiti da su u BiH uspjeli spojiti sve čimbenike koji stvaraju prepreke na putu ka uspjehu, jer sukobi u Savezu i imenovanje izbornika kojeg javnost ne podržava najgori su spoj za svaku reprezentaciju, a pogotovo za onu kojoj je neophodan poseban plan smjene generacija.

Trebalo bi pravo čudo da BiH pod vodstvom Peteva igra bitnu ulogu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022. godine, u kojima je u skupini s Francuskom, Ukrajinom, Finskom i Kazahstanom. Krenut će u ožujku kvalifikacijskim utakmicama s Finskom u gostima i Francuskom kod kuće te domaćom prijateljskom utakmicom protiv Kostarike.

Navijači u BiH bi svakako voljeli da se ispostavi kako je Savez doveo pravog čovjeka, ali sada nitko ne vjeruje u to. Ništa čudno, budući da se radi o čovjeku koji je na ovim prostorima najpoznatiji kao jedini trener od 2005. godine koji s Dinamom nije osvojio trofej.

Petev je trenersku karijeru započeo 2010. u Ludogorecu iz Razgrada kojeg je najprije uveo u najviši rang bugarskog nogometa, odmah osvojio ligu i kup, a zatim i obranio prvenstvenu titulu. Posao mu je znatno olakšao vlasnik kluba Kiril Domušijev koji je uložio ogroman novac.

Sve poslove započinjao je dobro, a završavao nizom poraza

Ludogorec je bio bugarska verzija Manchester Cityja, ali Petev je zaslužio pohvale zbog posla koji je odradio u tom klubu. Ipak, tri vezana poraza na početku sezone 2013./14. bila su dovoljna da dobije otkaz. 

Svaki posao nakon toga završavao je uglavnom vrlo brzo i svaki posao je imao jednu zajedničku crtu. Petev bi uvijek odlično krenuo, ali prilično brzo bi počeo nezaustavljivi pad.

S AEL Limassolom je u Grčkoj zamalo osvojio naslov prvaka 2014. godine, što je bio impresivan rezultat, ali u prvih devet kola nove sezone ostvario je samo tri pobjede i dobio otkaz.

Na klupi Bugarske imao je četiri pobjede, dva remija i četiri poraza u prvih 10 utakmica, što je bio zadovoljavajući učinak. U tom razdoblju uspio je osvojiti bod u Italiji u kvalifikacijama za Euro 2016. te pobijediti Portugal u prijateljskoj utakmici u gostima.

Nakon toga uslijedio je katastrofalan poraz od Japana 7:2 u prijateljskoj utakmici, a četiri dana kasnije i od Danske 4:0.

To nije bilo dovoljno upozorenje pa se u 1. kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. mučio s Luksemburgom kod kuće i jedva ga pobijedio 4:3 golom u sudačkoj nadoknadi. Tada su ga pojedini bugarski reprezentativci javno prozvali i stali protiv njega.

“Prethodni izbornik je smijenjen nakon dva poraza. Zašto? A Petev, koliko on poraza ima? Kako momčad igra? Nitko ništa ne čini po tom pitanju. Svi se prave ludi. I sada dolazi Luksemburg, Lihtenštajn, ne znam ni ja tko i daje nam tri gola. Sramotan posao. Svi kažu da nemamo igrače. Imamo igrače. Samo treba odabrati pravog trenera i igrače”, govorio je Stanislav Manolev, koji je tijekom karijere igrao za PSV Eindhoven, Fulham i Dinamo Moskvu te odigrao 51 susret ta reprezentaciju.

Petev je s takvim pedigreom došao u Dinamo i sezonu 2016./17. okončao bez trofeja. Klub mu je već u travnju 2017. želio uručiti otkaz, a konačno ga je potjerao dva dana prije početka iduće sezone zbog brojnih sukoba s igračima.

U Bugarskoj su mu leđa okretali igrači, BiH se može nadati samo čudu

“Više puta sam kazao da je Petev dobar dečko, ali nije uspio od Dinama stvoriti momčad. Očekivali smo puno, a nemamo ni sustav igre. Imali smo dovoljno strpljenja, ali nažalost, Petev nije uspio. Od samog početka, to jednostavno nije bilo to. Na pripremama se najbolje vidjelo da moramo reagirati, situacija nije bila održiva. Ove su pripreme bile ključne, nismo mogli dopustiti da situacija postane nemoguća”, pojasnio je tada predsjednik Dinama Mirko Barišić.

Petev je poslije Dinama radio u još tri kluba – Omoniji iz Nikozije na Cipru, Al Qadisiyahu u Saudijskoj Arabiji i Jagielloniji u Poljskoj.

U Omoniji je potrajao 15 utakmica. Počeo je s čak osam pobjeda u prvih 10 utakmica, ali je nakon pet vezanih poraza morao otići.

Al Quadisiyah je, prema pisanju bugarskih medija, vodio u 14 utakmica, iako na Transfermarktu piše da je imao 21 okršaj na klupi arapskog kluba. Krenuo je s četiri pobjede i remijem u prvih pet susreta, a onda je u narednih devet utakmica zabilježio sedam poraza i dobio otkaz.

Mandat u Jagielloniji trajao je 17 utakmica. Tijekom prvih 11 zabilježio je pet pobjeda i samo tri poraza, ali je u preostalih šest imao samo jednu pobjedu te dva remija i tri poraza. Ponovno mu je uručen otkaz.

Nije nimalo čudno što u BiH negoduju zbog njegovog dolaska na mjesto izbornika. Čovjek koji niže otkaze je dobio mjesto na vrlo osjetljivoj funkciji u još osjetljivijem trenutku. U svemu tome pobijedio je legendu bh. nogometa Sergeja Barbareza i sve bh. trenere koji godinama osvajaju Premijer ligu BiH.

Možda ni oni nisu idealno rješenje, ali bi sigurno imali podršku javnosti. Ovako BiH u budućnost ide s čovjekom koji broji samo brodolome i kojeg nijedan navijač ne podržava.