in

Crkva u Hrvata otvoreno staje na stranu antivaksera

SADA kad se i kod nas bliži početak cijepljenja protiv koronavirusa, kao prilično hladan tuš odjeknuo je članak u Glasu Koncila koji kritizira etičnost novoga cjepiva.

Tekst potpisuje medijski već dosta eksponiran kemičar i sveučilišni profesor Valerije Vrček, koji je već i na početku ove krize uglavnom javno bulaznio o oduzimanju prava na govor, protupandemijske mjere uspoređivao s vojnom vježbom te je branio antivakserske stavove Lidije Gajski.

Kemičar u mutnim vodama bioetike

I o čemu tu uopće Vrček piše? 

Ništa s popisa njegovih znanstvenih kompetencija. Njega muči etika cijepljenja, odnosno pitanje je li moralno koristiti cjepivo u čijem su razvoju korištene stanice pobačenih fetusa.

Članak vam pritom neće razjasniti da nitko ne stavlja stanice fetusa u sama cjepiva, to će ostati nekako u zraku i površni čitatelj izvući će zaključak u skladu s jednom od najogavnijih kritika cjepiva iz arsenala teorije zavjere.

Ali nije problem što misli Vrček, koji je svoje dubokoumne koještarije već prolijevao u desničarskoj trash emisiji poput Bujice. Problem je što se to nalazi u službenom glasilu crkve u Hrvata, koje objavljuje samo mišljenja u skladu sa stavovima uredništva postavljenoga izravno od crkve. Stoga jasno slijedi da katolička crkva u Hrvatskoj stoji iza članka koji završava prijetnjom uskratom potpore u masovnom cijepljenju građana te zloguko najavljuje masovne prosvjede i odbijanje cjepiva.

Osim mišljenja kemičara koji je skliznuo u teorije zavjere, tu su pisma i izjave američkih, kanadskih i australskih biskupa, kojima su uz bok stali i neki pravoslavci i anglikanci.

Napokon, svoj obol cijeloj priči dao je i svojim istupom na Hrvatskom katoličkom radiju i Vlado Dugalić, dekan bogoslovije u Đakovu, eksplicitno navodeći da oxfordsko, rusko i kinesko cjepivo nije etičko prihvatljivo. 

Raščišćavanje magle

Prvo da što jasnije kažemo ono što Glas Koncila jedva da cijedi kroz zube: nikakve fetalne stanice ne stavljaju se u cjepivo. Nema nekog konclogora u kojemu majke pobacuju fetuse pa onda netko uzima tkivo ili krv tih nesretnih plodova i to stavlja u cjepivo. Kad bi se takve strahote radile, osim etičkog problema imali biste i burnu reakciju imunog sustava, koji bi po svaku cijenu htio odbaciti te stanice. Uostalom, što mislite da je glavni problem u transplantaciji organa? Upravo odbacivanje stranog tkiva.

Kao drugo, ono što se koristi u razvoju prvenstveno adenovirusnih cjepiva jesu stanice dobivene beskonačnim multipliciranjem prvotnih stanica fetusa. Dakle, ne radi se o tkivu fetusa sačuvanog za potrebe znanosti i farmacije. Primanjem cjepiva u sebe nećete primiti i majušni dio nožice ploda koji se nije imao sreće roditi kao dijete. 

A da ne pričamo o svoj moralističkoj magli koju promovira Glas Koncila… Govori se o namjerno pobačenim plodovima, pri čemu se opet previđa da te plodove nitko nije pobacio kako bi se razvila cjepiva. Do pobačaja je došlo iz razloga koji su se ticali odluke roditelja: u jednom slučaju, čini se, odluka je bila donesena zbog medicinskih razloga, a u drugom iz osobnih.

Tako pobačeni fetusi obično se uništavaju, ali u ova dva slučaja iskorištene su stanice kako bi se razvilo cjepivo, dakle – ono što spašava ljudske živote. Kakav god stav imali o pobačaju, čak i ako ga smatrate ubojstvom, ovdje se ne radi o zločinu, nego o izvlačenju dobre posljedice iz nečega što je ionako već propalo. I to sve s plemenitom svrhom da se sačuvaju zdravlje i životi doslovce milijardi djece i odraslih.

Crkva protiv mjera

Nažalost, nije crkva samo objavom ovoga članka pokazala da više nema namjeru biti racionalna kao što se dojmila na početku pandemije. Iako su mise dopuštene s ograničavanjem prisutnosti na 25 osoba, u praksi se već pokazalo kako barem jedan dio svećenika za to ni najmanje ne mari. Štoviše, udruga U ime obitelji, glavno zabadalo u privatne živote Hrvata, zahtijeva ukidanje ove zabrane. Kakva je situacija na terenu pokazuje i slugansko pismo Stožera u Osijeku svim gradovima i općinama s prijedlogom da razgovaraju sa svećenicima kako bi poštovali protupandemijske mjere. Vlasnike kafića koji bi se drznuli otvoriti svoj objekt inspekcija bi po kratkom postupku kaznila s barem nekoliko desetaka tisuća kuna globe. No ako ste svećenik – što znači da imate od države osiguran kruh bez obzira na svu ovu ekonomsku propast – poslat će vam nekoga kako bi vas ponizno zamolio da se držite propisa. Dopis osječkog Stožera ujedno i jasno pokazuje koliko svećenici malo haju za to što im se vjernici razbolijevaju i umiru. Tako da se isti oni kojima nije problem što dnevno od virusa umire 80 do 90 građana moralno zgražavaju zbog uporabe cjepiva razvijenog korištenjem dvaju fetusa pobačenih voljom njihovih roditelja prije više desetljeća. 

Veći katolici i od pape

A stvar postaje još blesavija kad shvatite da se povika Glasa Koncila (kao i dekana Dugalića) kosi s eksplicitnim stavom Papinske akademije za život, objavljenim još 2005. godine, u kojemu oni vele da su pogriješili oni koji su pobacili, a ne oni koji od toga prave cjepivo. Štoviše, dokument jasno ističe da se jako bitno cijepiti, posebno zbog sigurnosti trudnica i onih koji se zbog imunodeficijencije ne mogu cijepiti. 

Tako je pisala Papinska akademija (i to iz vremena “našeg pape” Benedikta XVI.), ali crkva u Hrvata ima neki svoj film, u kojemu su, kako se čini, veći katolici i od samog pape.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?