in

Odgovor Nenada Jarića Dauenhauera na optužbe Gordana Lauca

ČLAN Znanstvenog savjeta hrvatske vlade za covid-19, Gordan Lauc, u petak je na svojem profilu na Facebooku prozvao Index i Indexovog novinara Nenada Jarića Dauenhauera za neprofesionalnost i laži.

Njegove kritike potaknute su člankom pod naslovom “Jesu li članovi Savjeta u sukobu interesa? Lauc dobio 1.5 milijuna kuna od vlade”.

Optužbe iznesene u Laucovom statusu ne stoje pa na njih treba odgovoriti.

Krenimo redom.

Lauc piše o “notornim neistinama”

“Nenade, ovo stvarno nije na razini ozbiljnog znanstvenog novinara.

Prvo: ovo je notorna neistina. Lauc nije dobio 1.5 mil kn od vlade. Genos je temeljem međunarodnih recenzija dobio financiranje za istraživački projekt na natječaju Hrvatske zaklade za znanost. Lauc od tog projekta ne može dobiti ništa, jer svaku kunu mora opravdati i pokazati recenzentima na što ju je potrošio, kako bi taj trošak bio priznat.”

Odgovor: U tekstu nema baš ništa činjenično sporno 

U tekstu članka na Indexu koji se odnosi na navedeno jasno piše da je “Laucova natutvrtka Genos za potrebe svojih istraživanja i materijalnih troškova od države, odnosno od Hrvatske zaklade za znanost, dobila milijun i pol kuna za projekt ‘Glikani kao biomarkeri i funkcionalni efektori teškog oblika COVID-19’. Ugovore o financiranju nositeljima projekta uručio je osobno premijer Plenković.”

Kako piše na stranicama vlade, “Natječaj ‘Upravljanje zaraznim bolestima uzrokovanim koronavirusima te društvenim i obrazovnim aspektima pandemije (IP-CORONA-2020-04)’, raspisala je 20. ožujka ove godine Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ)”, a u istom tekstu piše da je u uručivanju sudjelovao predsjednik vlade Andrej Plenković.

Dakle, u tekstu nema baš ništa činjenično sporno. Podatak o tome kolika su sredstva pripala Genosu autor je dobio od samog Lauca. Štoviše, Lauc je od autora dobio na uvid cjelovit draft teksta kako bi se imao prilike o njemu očitovati. Lauc je od autora zatražio određene ispravke, odnosno nadopune, i autor ih je sve uvažio.

Čisto za ilustraciju, u izvornom draftu teksta pisalo je da je “Genos od Zaklade dobio 1.5 milijuna kuna za projekt ‘Glikani kao biomarkeri i funkcionalni efektori teškog oblika COVID-19’.”

Lauc je prigovorio sljedeće:

“Nije ispravno kada se za znanstvene projekte koristi pojam ‘dobili’. Genos nije dobio te novce, već su s tim novcima financirani materijalni troškovi istraživačkog projekta. To su dvije jako različite stvari.”

Iz konačnog oblika teksta evidentno je da je taj prigovor uvažen.

Nadalje, dio kritike u kojem se kao temelj za dobivanje projekta ističu međunarodne recenzije u suštini je poluistina. Autor u izvornom tekstu nije htio ulaziti u tu priču jer je to vrlo opširna priča za sebe, no postoje čvrsti dokazi da Zaklada neke projekte nekih predlagača na temelju svojih vlastitih procjena ne šalje na međunarodnu recenziju. To se dogodilo i ove godine s nekim projektima povezanim s covidom-19. O toj činjenici već godinama govore brojni znanstvenici, među ostalim i fizičar Saša Ceci s Ruđera u svojem blogu ‘Odgoj znanstvenika u Hrvatskoj’ od 2014. Drugim riječima, ne ovisi baš sve o međunarodnim recenzijama. Važne odluke, među kojima i to kome će se neki projekt slati na recenziju, a kome neće, u rukama su Zaklade.

Lauc: Točnije bi bilo napisati “Lauc daje milijun kuna iz svog džepa”

“Drugo: ozbiljni i objektivni novinar bi provjerio o kakvom se projektu radi. Ovo je interventni COVID natječaj koji je u puno stvari poseban. Primjerice tim sredstvima se financiraju isključivo materijalni troškovi istraživanja (reagencije, laboratorijska plastika, sitna oprema) dok se ne financira čak niti trošak rada istraživača na projektu. Dakle točno bi bilo napisati: Hrvatska zaklada za znanost uložila je 1.5 milijuna kuna za reagencije, a Genos skoro 1 milijun kuna kroz amortizaciju opreme i rad svojih zaposlenika u veliki projekt istraživanja COVID-19. Dakle Lauc nije ‘dobio 1,5 milijuna kuna’, Lauc ‘daje milijun kuna iz svog džepa’ kako bismo bolje razumjeli COVID-19”, napisao je Lauc.

Odgovor: Prigovor bi imao smisla kad bi Laucu bilo u interesu da njegova firma ne dobije novac

Ovaj prigovor imao bi nekog smisla kada bi Laucu bilo u interesu da njegova kompanija od države ne dobije nikakva sredstva za financiranje privatnog projekta. Iz tog prigovora stječe se dojam da je Genos žrtva, a ne dobitnik velikih sredstava za projekt koji bi u konačnici Genosu, njegovom vlasniku i zaposlenicima trebao donijeti neku financijsku korist. Firme kao što je Genos u načelu žive od rezultata svojeg istraživačkog rada te eventualno i patenata koji iz njega proizađu. To je hvale vrijedno. No svaka financijska pomoć u tom poslu, za što god ona išla, smanjuje troškove kompanije. Pandan ovoj Laucovoj tezi bila bi teza da Index ništa ne dobiva od velikog dijela reklama koje se u njemu objavljuju jer su njima pokriveni troškovi grafičkog dizajna, struje, zakupa prostora i slično. To bi evidentno bila besmislica.

Poruka da “Lauc nije ‘dobio 1.5 milijuna kuna’, nego da ‘Lauc daje milijun kuna iz svog džepa’ kako bismo bolje razumjeli COVID-19” je u tom smislu obmana. Svatko tko se prijavljuje na natječaj Zaklade, čini to jer mu je u interesu da dobije neka sredstva za svoj projekt, a ne iz mesijanskih ili humanitarnih pobuda, barem ne isključivo. To uključuje čak i one koji rade u državnim institucijama, a još više one čije bi privatne kompanije kasnije na temelju svojeg projekta mogle ostvariti određeni profit. Naravno, pritom je za očekivati da će privatna kompanija u istom projektu sama sudjelovati s nekim sredstvima. To je često slučaj i s državnim institucijama. Kada ne bi dobila državnu potporu za svoj projekt, kompanija bi sama morala snositi sav trošak svojih istraživanja.

Ovdje opet treba ponoviti da je u tekstu uvažen Laucov prigovor te da ondje jasno stoji da su sredstva išla za projekt i za materijalne troškove.

Dakle, ni ta kritika teksta ne stoji. Štoviše, apsurdna je.

Lauc: Fokus na stroge mjere je velika zabluda

“Treće: Stavljanje tog projekta u kontekst sukoba interesa je ispod svake razine ozbiljnog novinara. Ja ne mislim da su razne zabrane, kazne, propusnice i sl. način na koji možemo umanjiti broj ljudi koji će umrijeti u ovoj pandemiji. Mislim da je fokus na ‘stroge mjere’ jedna velika zabluda u koju smo ušli zato što je većina znanstvenika previdjela sezonalnost virusa na proljeće pa misle da smo prvi val riješili ‘mjerama’ (+ u Americi element da su htjeli maknuti Trumpa pa su zloupotrijebili pandemiju u tu svrhu). Najbolji primjer toga vidimo u Sloveniji koja uz puno strože ‘mjere’ ima 60% više umrlih od nas. Kada vlada donosi razumne mjere, ja ću ih javno braniti. Kada donosi nerazumne mjere kao što su ove propusnice koje su najavili za danas, ja ću ih javno kritizirati (iako baš ne vidim da su mediji prenijeli moje jučerašnje izjave na tu temu…)”

Odgovor Indexovog novinara: Lauc sam sebe diskvalificira

U ovom prigovoru Lauc spominje poveći broj tema pa ih treba odvojeno analizirati.

To što Lauc misli da su razne zabrane i stroge mjere „velika zabluda u koju smo ušli zato što je većina znanstvenika previdjela sezonalnost virusa“, njegova je vlastita samodiskvalifikacija, prije svega zato jer takvo mišljenje nije utemeljeno na znanstvenim spoznajama nego na spekulacijama.

Naime, u znanosti veliki konsenzus znanstvenika gotovo uvijek znači da je određena tvrdnja dobro provjerena. To ne vrijedi samo kada se događaju revolucionarne promjene u znanstvenim paradigmama, što ovdje nije slučaj. Uvjerenje velike većine znanstvenika da stroge epidemiološke mjere zaustavljaju širenje zaraznih bolesti, te politike brojnih zemalja koje ih uvode u skladu s njima, temelje se na elementarnim načelima epidemiologije te na brojnim istraživanjima i iskustvima, kako u ovoj pandemiji tako i u mnogim drugima kroz povijest. Primjerice, izolacije, karantene i lockdowni tijekom epidemije kuge u 14. stoljeću, tijekom pandemije španjolske gripe na početku 20. stoljeća te SARS-a i MERS-a početkom 21. stoljeća, odigrali su ključne uloge u spašavanju dijelova populacije od zaraze, pa i u potpunom iskorjenjivanju nekih od tih bolesti.

Znanstveni podaci govore sami za sebe

O tome smo već pisali na Indexu u tekstu s naslovom “Jesmo li pobijedili koronu?” pa ćemo ovdje samo kratko ponoviti.

Karantene i mjere društvenog distanciranja pomogle su da se u nekim gradovima ublaži španjolska gripa. Kako piše National Geographic, oni američki gradovi koji su takve mjere uveli ranije, bili su značajno uspješniji. Primjerice, Philadelphia je čekala osam dana porast broja smrti prije nego što je krenula sa zabranama okupljanja i zatvaranjem škola. Zbog toga je taj grad imao najveći vrhunac obolijevanja i smrti među američkim gradovima koji su bili istraženi. New York je s mjerama karantene krenuo značajno ranije i stoga je imao najniže razine smrtnosti od svih gradova na istočnoj obali.

Nadalje, stroge mjere društvenog distanciranja i izoliranja bile su dovoljne da se SARS i MERS suzbiju čak i bez cjepiva. Pritom ne treba zaboraviti da je u Torontu epidemija SARS-a ponovno porasla čim su prerano ukinute stroge mjere nakon što je početni val bio dobro kontroliran.

U ovoj pandemiji objavljeno je više studija i meta-analiza studija koje su pokazale da stroge mjere društvenog distanciranja, uključujući lockdowne, djeluju. To također potvrđuju primjeri brojnih zemalja koje su suzbile širenje virusa strogim lockdownima od Kine preko Australije i Novog Zelanda do nekih zemalja EU kojima je to pošlo za rukom u prvom valu i sada ponovno u drugom. Dobar primjer je Francuska u kojoj je u studenom uslijedio očit pad broja novozaraženih nakon uvođenja drugog lockdowna 29. listopada (interaktivna karta dolje). Neke druge europske zemlje, poput Finske, nisu ni zabilježile izraženi drugi val jer su zadržale neke stroge mjere, poput stroge kontrole na granicama, još od proljeća.

Laucova teza da je ljeto suzbilo covid-19, a ne stroge mjere, te da je to većina znanstvenika propustila uočiti, također nema smisla i zapravo je vrlo nadmena. Brojni znanstvenici bavili su se pitanjem sezonalnosti covida-19, a studije su pokazale da ona nije izražena. Štoviše, covid-19 se jako širio u zemljama s visokim temperaturama i vlažnošću zraka, kao što su Meksiko, Brazil i Indija, a drugi val u nekim je europskim zemljama, poput Srbije, započeo još za ljeta.

U jednoj studiji u časopisu Scientific Reports piše:

“Naši rezultati pokazuju da samo vrijeme ne može na robustan način objasniti varijabilnost reproduktivnog broja u kineskim provincijama ili gradovima (u nekima od njih vrijeme je bilo zimsko, a u drugima tropski toplo, op. a.). Štoviše, drastično smanjenje prijenosa primijećeno je tijekom druge polovice veljače, vjerojatno zbog strogih nefarmaceutskih intervencija nametnutih širom Kine.”

Što piše Nature Communications o sezonalnosti virusa?

Osim toga, Nature Communications ističe da je teško razlučiti pokazuje li covid-19 određena svojstva sezonalnosti zbog utjecaja temperature na virus ili zbog utjecaja sezone na ponašanja ljudi, kao što je, primjerice, produženi boravak ljudi na otvorenom.

“Bez podataka o prijenosu na pojedinačnoj razini može biti teško razlikovati izravne biološke utjecaje vremena od utjecaja sezone na ponašanje ljudi, a u nekim su slučajevima ta dva efekta zamagljena (npr. na razine vitamina D utječu i vrijeme i sezonsko ponašanje ljudi). Zamjena ta dva utjecaja lako bi mogla dovesti do lažnih predviđanja”, poručuje Nature.

Naravno, moguće je da će virus SARS-CoV-2 imati izraženija svojstva sezonalnosti jednom kada veći dio populacije postane imun na njega prebolijevanjem i cijepljenjem. Kada je virus nov u populaciji, a vrlo je zarazan, nema toliko izražena svojstva sezonalnosti da bi ona mogla imati veći značaj u njegovu suzbijanju, odnosno da bi mogla zamijeniti stroge mjere.

Pritom brojni primjeri teško pogođenih područja, poput brazilskog Manausa u kojem je prema uglednom časopisu Science širenje virusa nastavilo sve dok nije oboljelo oko 76% ljudi, pokazuju da smo od toga još daleko te da zaustavljanje epidemije kolektivnim imunitetom prebolijevanjem podrazumijeva goleme žrtve. Na to su upozorili brojni stručnjaci pa I Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Prema najoptimističnijim izračunima na temelju podataka iz Manausa, ispada da bi u Hrvatskoj moglo umrijeti više od 11.000 ljudi prije nego što se razvije kolektivni imunitet, čak i ako broj potvrđenih slučajeva množimo sa 5. Pritom treba imati na umu da nova istraživanja pokazuju da bi mnogi koji su preboljeli covid-19, makar i s blagim simptomima, mogli imati razne dugotrajne posljedice.

Laucova pristranost je dobro opisana u tekstu zbog koje reagira

Zanimljivo je da Lauc u svojoj kritici ne spominje izravno činjenicu da je upravo on u jednom svojem istraživanju pokušao pokazati da covid-19 ima izražena svojstva sezonalnosti, što također može utjecati na njegovo prosuđivanje u ovoj pandemiji jer može podrazumijevati određenu pristranost prema potvrdi (engl. confirmation bias) koja je objašnjena u istom tekstu u Indexu koji Lauc smatra spornim.

Također ne stoji da stroge mjere ne daju rezultate u Sloveniji. Prije svega, u susjednoj zemlji nije bio uveden strogi lockdown, on se postupno postrožavao, a osim toga nije istina da strože mjere od donedavnih hrvatskih nisu dale rezultate. Lauc tu odabire istaknuti one brojke koje njemu odgovaraju pa piše da Slovenija ima više smrti na milijun stanovnika od Hrvatske. Mada se inače voli služiti grafikonima, on ovdje svjesno ili nesvjesno odabire ne prikazivati grafikone stranice Our World in Data, koji jasno pokazuju da oba broja, kako novooboljelih tako i smrti, u Sloveniji padaju, dok u Hrvatskoj rastu (skrinšot dolje).

Na tezu da je pandemija u SAD-u zloupotrebljena kako bi se srušio Trump, koja podsjeća na teorije zavjera kakve šire Trumpovi ultradesničarski simpatizeri, nema se smisla posebno osvrtati. Kratak tekst o njoj već je objavljen u petak na Indexu pod naslovom “Lauc: Htjeli su maknuti Trumpa pa su zloupotrijebili pandemiju”.

Ponovimo samo kratko kako je neupitno da je Trump svjesno umanjivao opasnost covida-19 te da je vodio užasno lošu politiku prema pandemiji, sličnu onoj kakvu predlaže Lauc, koja je rezultirala jednim od najvećih mortaliteta od covida-19 u svijetu. Dakle, Trump je zloupotrijebio svoj položaj, a ne njegovi protivnici pandemiju.

Lauc: Notorna zloupotreba položaja novinara

“Stavljanje financiranja istraživačkog projekta u kontekst mog potencijalnog sukoba interesa mogu protumačiti samo kao notornu zloupotrebu položaja novinara s ciljem umanjivanja težine mojih znanstvenih argumenata radi promoviranja vlastitog pogleda na pandemiju. To baš i nije u redu… Posebice jer sam bio konstruktivan i odgovarao ti na sva pitanja. Kad se pokazalo da je vijest o 18 mil kn koje je ‘Lauc dobio’, a koju si originalno htio uključiti u članak zapravo vijest iz 2017. godine, iskopao si ovaj covid projekt da pokušaš priču ispričati na način kako si to zamislio, iako je i tebi samom jasno da te dvije stvari međusobno nisu povezane… To je baš nekorektno…”

Odgovor Indexovog novinara: Svaki tekst Indexovog autora na temu pandemije rađen je na temelju znanstvenih studija

Izvorni draft teksta, koji je Indexov autor dostavio Laucu kako bi se mogao osvrnuti na njega, jasno pokazuje da su u njemu odmah na početku, u izvornoj verziji, bila uključena oba primjera u kojima je Genos dobivao novac od države, kako 18 milijuna kuna od HAMAG BICRO-a tako i 1.5 milijuna kuna od Zaklade za znanost. Dakle, ništa nije iskopano naknadno, kako Lauc tvrdi. Posebno ne stoji tvrdnja da je stavljanje financiranja istraživačkog projekta u kontekst potencijalnog sukoba interesa notorna zloupotreba položaja novinara s ciljem umanjivanja težine Laucovih znanstvenih argumenata radi promoviranja vlastitog pogleda na pandemiju.

Svaki tekst Indexovog autora na temu pandemije rađen je na temelju znanstvenih studija objavljenih u najuglednijim svjetskim časopisima i u suradnji s najboljim hrvatskim virolozima, infektolozima, epidemiolozima i drugim stručnjacima te se ni na koji način ne može ocijeniti kao vlastiti pogled.

Naprotiv, prije bi se za Laucove tekstove i savjete moglo reći da su osobni pogled na pandemiju jer se oni značajno razilaze s onim što tvrde vrhunski stručnjaci, a očito i sa zbivanjima u stvarnosti.

Stoga bi se moglo postaviti pitanje odgovornosti Lauca kao savjetnika Vlade, čije se protivljenje strogim mjerama do nedavno slijedilo za katastrofu u kojoj je Hrvatska po epidemiološkoj situaciji postala jedna od najgorih u Europi, a bolnički sustavi se našli pred kolapsom. Također bi se moglo postaviti pitanje odgovornosti Vlade što je vjerujući takvim savjetima predugo odgađala uvođenje strogih mjera, puno duže od većine europskih zemalja, što će, kako pokazuju iskustva teško pogođenih regija, jako otežati i produžiti suzbijanje epidemije čak i uz strogi lockdown.

Konačno, ako se Lauc ne slaže s većinom stručnjaka u svijetu niti s većinom članova Znanstvenog savjeta, zašto ne izađe iz Savjeta?