in

Što je važnije Krunoslavu Capaku i Alemki Markotić, crkva ili ljudski životi?

JEDNA od korona-tema o kojima se u posljednje vrijeme piše je – sukob interesa. U tom kontekstu se uglavnom spominju članovi Znanstvenog savjeta Gordan Lauc i Dragan Primorac, i u toj se priči radi o (mogućem) klasičnom financijskom sukobu interesa spomenutog dvojca. Jesu li ili nisu navedeni u sukobu interesa – ne znam. Vjerujem da će odgovore na ta pitanja pružiti kvalitetno i uporno istraživačko novinarstvo.

No ovo nije tekst o njima.

Ideološki sukob interesa

Sukob interesa o kojem govorim je ideološke prirode. Da bismo ga definirali, pa potom i uočili, potrebno je utvrditi koji je osnovni interes djelovanja vladajućih struktura, u prvom redu Stožera i vlade, u doba pandemije. Bez sumnje, osnovni društveni interes mora biti temeljna fizička egzistencija ljudi koji žive u ovoj državi. Ta je egzistencija u ovom periodu ugrožena. Bolnice polako ali sigurno dosežu svoje maksimalne kapacitete, dnevni broj umrlih se približava troznamenkastim brojevima, a minimalna dob ljudi koji umiru od ove bolesti se sve više spušta. Trenutno, najmlađa osoba preminula od covida-19 je imala tek 27 godina.

Sve te okolnosti neposredno i jasno diktiraju osnovni društveni interes. Zaštita zdravlja i života. To je ujedno i osnovni izvor legitimiteta restriktivnog djelovanja i Stožera i vlade.

No problem je što su upravo te institucije koje donose ključne odluke o ovom osnovnom društvenom interesu – zaštiti zdravlja i života – u sukobu interesa. Ideološkom sukobu interesa.

Taj se ideološki sukob interesa jasno očitava u svim razinama djelovanja Stožera, kao i njegovih istaknutih pojedinaca Krunoslava Capaka i Alemke Markotić. Od službenih odluka, preko službenih ustupaka i iznimaka, do poluslužbenih podilaženja i komunikacijske relativizacije – to su sve razine na kojima je Stožer ispred osnovnog društvenog interesa, zaštite života i zdravlja, stavio partikularni vjerski interes.

Zapravo, ne. To nije ni vjerski, već religijski interes organizacije koju nazivamo katoličkom crkvom. Vjerski interes bi bio razvoj vjere, ali i briga za ljude. Zaštita zdravlja i života. Religijski interes je, s druge strane, pozicija moći, isticanje posebnog statusa i nametanje vlastite volje – pa čak i po cijenu zdravlja i života vjernika u čije ime se to navodno radi. 

Lijepo je da Stožer ima razumijevanja za želje crkve. Šteta je što virus nema

U više navrata smo svjedočili kako Stožer izuzima crkvu iz općih epidemioloških pravila koja se nameću društvu u cjelini. Dok se neke skupine građana kažnjavaju i prozivaju zbog okupljanja, Stožer i službenim aktima podilazi crkvi i relativizira primjenu pravila u slučaju crkve. Dok se cijeloj državi uvode restrikcije i zabranjuje okupljanje, crkvi se dozvoljavaju procesije koje su po svojoj prirodi – masovne. Dok se država opet zaključava i dok se ljudima zabranjuje kretanje (imalo ono veze sa širenjem bolesti ili ne), za crkvu i njezina okupljanja se “ima razumijevanja”.

Lijepo je da Stožer “ima razumijevanja” za želje crkve. Šteta je što virus nema. Virusu je svejedno je li “preskočio” s jedne osobe na drugu u kafiću ili na misi. Virusu je svejedno je li novog domaćina našao u javnom prijevozu ili u Koloni sjećanja. Virus nema tolikog razumijevanja poput Stožera. Utoliko je odabir interesa crkve direktna i nedvosmislena negacija općeg interesa. 

Odluke koje u svim tim situacijama donosi Stožer i vlada jasno pokazuju da su napravili svoj izbor u sukobu između općeg interesa društva – zaštiti zdravlja i života – i partikularnog religijskog interesa crkve. Svakim “razumijevanjem”, iznimkom i opravdanjem, Stožer neposredno radi protiv osnovnog društvenog interesa.

Ugrožavaju ljudske živote

I to zapravo ne bi bilo ništa novo. Bila bi to tek još jedna crtica u nizu djelovanja organizacija koje osnuje i kojima rukovodi HDZ. Da se time ne ugrožavaju ljudski životi. Da takve odluke Stožera ne povećavaju onaj nesretni broj preminulih koji je danas još dvoznamenkast, ali koji bi jako brzo mogao prijeći i stotinu dnevno. 

Zaključak je jasan i nedvosmislen. Stožer i njegovi istaknuti pojedinci nedvosmisleno su stavili vlastite ideološke interese ispred najosnovnijeg društvenog interesa – zaštite zdravlja i života. Zbog toga ne postoji druga opcija, nego da članovi ovog Stožera podnesu ostavke ili budu smijenjeni. 

Uz nadu da bi neki novi Stožer beskompromisno i u svim okolnostima branio same temelje društva (a time i države) – zdravlje i živote svojih građana. Ostaje nada da bi onda takav Stožer ponovno ostvario povjerenje građana, što je osnovna pretpostavka uspješnog društvenog djelovanja.

Doduše, HDZ je na vlasti. Ali je u ljudskoj prirodi – da nada umire posljednja.

* Aleksandar Hatzivelkos je matematičar, dugogodišnji aktivist i bloger. Studirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na matematičkom odjelu te je stekao titulu diplomiranog inženjera matematike.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?